Mapa stranica | Prijava

Ljudski bi putevi bili posve neprohodni da ih ne osvjetljuju srca dobrih ljudi - Stjepan Lice
 

Mi smo nacionalna, nevladina i neprofitna organizacija osnovana 21.12.1994. s ciljem omogućavanja dostojanstvenog i ravnopravnog suživota gluhoslijepih osoba u društvenoj zajednici.


Naš cilj je promicanje interesa gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj i izvan nje ostvarivanjem njihovih temeljnih ljudskih prava na edukaciju, rehabilitaciju, komunikaciju i socijalizaciju.


MI VJERUJEMO
u jedinstvenost i potencijal svakog pojedinca, njezine/njegove darovitosti, želje i potrebe.

MI POŠTUJEMO dostojanstvo i pravo svake osobe na cjeloživotno učenje i razvoj, pravo na samoodlučivanje i odabir.

MI PODUPIREMO različitost potreba svakog pojedinca i omogućujemo im individualne programe i službe.

MI PRUŽAMO podršku pojedincu i potičemo aktivitet do samopomoći kako bi se dostigle željene razine vještina i neovisnot koje vode poboljšanju kvalitete života.


Udruga je dobila naziv prema pjesmi u prozi "Dodir" koju je napisao Stjepan Lice.


Nerijetko, kada nekoga želimo izbjeći, kada ne želimo upasti u neku nepriliku, kada na nešto nismo pripravni ili kada, jednostavno, želimo pokazati da nas se nešto posve blizu nas ne tiče, ponašamo se kao da nismo ništa vidjeli, kao da ništa nismo čuli. Ponekad to činimo iz plemenitih pobuda. Ne želimo nikome ili, možda, nekome točno određenome dati do znanja da smo zapazili nešto zbog čega bi se tko god mogao postidjeti, naći se u nelagodi. No čini mi se da češće, istina, katkad hotimice, a katkad nehotice, nešto predvidimo ili prečujemo upravo s namjerom da se zaštitimo, da se izbavimo od nepredvidljivog slijeda zbivanja koje bismo mogli potaknuti i nekim običnim i neusiljenim pokretom ili postupkom. Opredjeljujući se između zdušnosti i ranodušnosti, mnogi su, iz razičitih razloga, spremniji pristati na ravnodušnost. Poreći sebe i svoju dušu.

No, ima ljudi koji se ne mogu ponašati kao da nisu vidjeli. Ima ljudi koji se ne mogu ponašati kao da nisu čuli. Jer oni uistinu ne vide. Uistinu ne čuju. Ne vide i ne čuju je to ne mogu. Oni žive u stalnome mraku. ili svojim očima tek nadziru slabo i nejasno svjetlo. Obrise likova. Oni žive u postojanoj tišini. Do njih ne dopiru nikakvi zvukovi. Ili su ti zvukovi posve prigušeni i nerazgovijetni.

Oni žive među nama i razvijaju različite oblike osjetljivosti kako bi nadoknadili ono za što su prikraćeni. I, kako to već biva, ima ih koji unatoč svoje gluhoće čuju možda bolje, nego neki, od nas kojima ništa nedostaje. Osim, možda, nešto srca.

Ne znam koliko vam je poznato da među nama žive i ljudi koji istodobno i ne vide i ne čuju. Žive lišeni svjetlosti i zvuka ili, u jedva boljem slučaju, do njih dopiru tek njihove razgovjetnije ili bljeđe sjene. Dodir je njihovo jedino oko, njihovo jedino uho, a često. i njihov jedini jezik. U našoj domovini, koliko mi je znano, živi njih četrdesetak. To je četrdeset bića. Četrdeset duša. Četrdeset povijesti. Četrdeset svjetova. Pribrojite njima i sve one koji s njima i za njih žive. Ako promislite u duši, razumjet ćete o čemu govorim.

Imati oko i imati uho, ma koliko se to prirodnim činilo, povlastica je koja nije svakome dana. Ali imati oko i uho, a nemati srca, prikraćenost je od koje nema veće.
Svatko je od nas, na načine koji su mu dostupni, pozvan da bude oko i uho onima koji su lišeni vida i sluha. Jednako onima koji naprosto ne vide i ne čuju, ali i onima koji ne žele - ili i ne znaju - vidjeti i čuti. Imati oko i uho za drugoga, napose za one koji su prikraćeni, znači imati srca. Biti čovjek srca. A čovjeku koji ima srce nikada i ni za koga ne može biti ravnodušan. i kolikogod je s srcem teže živjeti, toliko je i vrednije. 



OSNIVAČI:

    1. Sanja Tarczay
        Zagreb, Hrvatska
    2. Vjekoslav Mršić
        Zagreb, Hrvatska
    3. Branko Radovančić
        Jelsa, Hrvatska
    4. Alida Petani
        Zagreb, Hrvatska
    5. Sanja Trempetić
        Zagreb, Hrvatska
    6. Renata Hojanić
        Zagreb, Hrvatska
    7. Katarina Rafaj
        Zagreb, Hrvatska
    8. Gojko Zovko
        Široki Brijeg, BiH
    9. Darko Stojčić
        Mostar, BiH
  10. Željka Nikšić-Stojčić
        Zagreb, Hrvatska
  11. Sanja Fališevac
        Požega, Hrvatska
  12. Snježana Cipek
        Zagreb, Hrvatska
  13. Goran Čehić
        Rijeka, Hrvatska


Predsjednica udruge Dodir je Sanja Tarczay, a dopredsjednik je Željko Bosilj.

Tehnička podrška: Ribosom d.o.o.

Zahvaljujemo na doniranome web hostingu