Sve zbog jednog plakata
Neobično je koliko jedna sitnica može utjecati na pojedinca i potpuno promijeniti njegov život. Moja priča započinje plakatom. Jednim običnim plakatom koji se nalazio na hodniku mojega fakulteta. Savez Dodir je objavio upis na hrvatski znakovni jezik. U početku, taj Plakat i ja, smo se kriomice promatrali (nekoliko dana) sve do trenutka kada sam se napokon odvažila i upisala tečaj. Razloga toj odluci je bilo mnogo, a jedan od njih je bio i taj što sam studentica na kraju svog akademskog obrazovanja. To je pomalo čudno saznanje. Odjednom te preplave razni osjećaji. Uhvati te panika. Jesam li bila dovoljno aktivna? Što sam još mogla učiniti da pomognem drugima, a i sebi? Poželjela sam obogatiti svoj život.
Tečaj znakovnog jezika je započeo i uveo me u neki zaista drugačiji svijet. Isprva je bilo teško priviknuti se na raznovrsne znakove i drugačiji način komuniciranja, ali uz pomoć odličnih instruktora dobila sam motivaciju i želju nastaviti dalje. Iako je sve započelo zbog plakata, smatram, da se pravi preokret u mojoj priči dogodio nekoliko mjeseci kasnije na predstavi Dodirove stilske vježbe. Nagluhe, gluhe i gluhoslijepe osobe srdačno i otvoreno su nas upoznale sa svojim svijetom, svojim poteškoćama, ali i radostima. Dozvolile su nam da i mi postanemo dio tog svijeta. Cijela predstava je bila toliko dirljiva i tužna, ali neizmjerno topla. U tih sat vremena, na neki neobjašnjivi način se vežeš za osobe koje su bile toliko otvorene i iskreno ti predstavile drugačiji način življenja na koji rijetko kad i pomisliš da postoji. Nekoliko dana kasnije, bila je i smotra Saveza Dodir gdje je pušten kratki film u kojem nagluhe, gluhoslijepe i gluhe osobe zahvaljuju Savezu Dodir, volonterima te svima koji su pomogli, te koji im pomažu. Nakon brojnih izvedbi, predsjednica Saveza, Sanja Tarczay, obratila nam se s nekoliko lijepih riječi koje prisutne nisu mogle ostaviti ravnodušnima. U tom trenutku sam shvatila da želim postati dio ove posebne obitelji. Ljeto je došlo, a želja je samo rasla. Nakon povratka u studentski život postala sam volonter u Savezu Dodir.
Prvo volontersko iskustvo bilo je oko božićnih blagdana. Prodavali su se raznovrsni ukrasi koje su napravila djeca iz vrtića. Jednu stvar koju sam tada naučila jest da ljudima treba pažljivo pristupiti i detaljno im objasniti o čemu se radi. Tužno je, da uz svu tu razvijenu tehnologiju još uvijek nismo dovoljno informirani o stvarima koje nas okružuju te o Savezima i Udrugama koje postoje. Usprkos tome, ono što mi i dalje izmami osmijeh na lice je to što u današnje vrijeme uz svoje vlastite probleme i nedaće, ljudi još uvijek nisu izgubili toplinu i želju da pomognu drugima.
Veliki izazov je kasnije uslijedio kada sam se upoznala s korisnicima. Budući da sam bila posve nova u ovom svijetu, postojao je neki prikriveni strah da neću biti dobro prihvaćena. Mislim da takve slutnje početnici sa sobom nose, što god radili. Srećom, moji prikriveni strahovi bili su neopravdani. Savez prihvaća sve ljude dobre volje.
Kao volonter, od vas se očekuje da pomažete drugima, da im poklonite malo svog slobodnog vremena, da jednostavno budete tu. Nitko vam zapravo neće reći da ste upravo VI oni koji dobivaju najveći dar. Sreću! Što ima bolje od toga kada vam se osoba nasmiješi u znak zahvalnosti jer ste s njom proveli divnu šetnju oko kvarta te pričali o raznovrsnim stvarima? Kako je malo potrebno da budemo sretni, a kako nam često baš to malo nedostaje. Pitate se što znači biti volonter Saveza Dodir? Biti volonter u Savezu Dodir znači stjecanje novih poznanstva, nezaboravnih iskustva, osjećati toplinu i potpunu pripadnost zajednici. Osvijestite se kao osoba i više zamjećujete ljude i stvari oko sebe na koje možda prije ne biste ni obratili pozornost! Cijenite sitnice! Osjećate zadovoljstvo što se pomogli nekome ili jednostavno nekome uzvratili osmjeh (barem je to besplatno).
Biti volonter znači osjećaj sreće i pripadnosti na kraju dana.
Kao što Helen Keller kaže: „Najbolje i najljepše stvari u svijetu ne mogu se vidjeti niti dotaknuti. Moraju se osjetiti srcem.“
Morena Šuk