In memoriam
Lex Grandia
9. svibnja 1950. – 19. travnja 2012.
Dana 19. travnja 2012. godine prestalo je kucati srce Lexa Grandije, predsjednika Svjetske federacije gluhoslijepih osoba (WFDB), velikog borca za prava gluhoslijepih osoba i brižnog poočima gluhoslijepih osoba u Hrvatskoj i Hrvatske udruge gluhoslijepih osoba Dodir.
Udruga Dodir je 2. svibnja održala komemoraciju za Lexa u prostorijama Udruge u Remetinečkom Gaju.
Prvo su nazočni pozvani da minutom šutnje odaju počast možda najznačajnijoj gluhoslijepoj osobi u povijesti nakon Helen Keller.
Potom je pročitana pjesma koju je Lexu u čast spjevao naš gluhoslijepi pjesnik iz Osijeka, Željko Bosilj.
|
Prijatelju
|
Predsjednica udruge Dodir, Sanja Tarczay, održala je kratko slovo u kojem je naglasila sve zasluge koje je Lex imao u borbi za prava gluhoslijepih osoba, među koje svakako spada njihovo uključenje u Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Nakon nje su i drugi članovi koji su poznavali Lexa evocirali uspomene na susret s njime.
Potom je u Lexovu čast ispod njegove fotografije zapaljena svijeća, te su svi nazočni izmolili molitvu Oče naš.
Na kraju je na znakovnom jeziku otpjevana pjesma koju nas je Lex naučio još 1998. g. u Baškom Polju. Riječ je o staroj švedskoj narodnoj pjesmi Vem kan segla förutan vind (Tko može jedriti bez vjetra):
Tko može jedriti bez vjetra?
Tko može veslati bez vesala?
Tko se može rastati od prijatelja
bez prolivenih suza?
Ja mogu jedriti bez vjetra.
Ja mogu veslati bez vesala.
Ali se ne mogu rastati od prijatelja
bez prolivenih suza.
