96
Normal
0
false
false
false
EN-US
JA
X-NONE
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:”Table Normal”;
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-parent:””;
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:12.0pt;
font-family:Calibri;
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;}
Što znači biti gluh, nagluh ili gluhoslijep? Kako komunicirati ako ne vidiš i ne čuješ? Što je to znakovni jezik? Pitanja su to na koja odgovaramo na interaktivnim radionicama za djecu pod nazivom Mala škola znakovnog jezika, kako bismo djecu od najranije dobi upoznali sa svijetom gluhoslijepih, gluhih i nagluhih osoba, njihovom kulturom i različitim načinima komunikacije – prije svega znakovnim jezikom.
Ove smo godine održali dvije takve radionice u osnovnim školama; prvu 31. siječnja u OŠ Trnsko, za učenike trećih i četvrtih razreda i drugu 7. veljače u OŠ Augusta Harambašića za učenike 4. razreda, a nastavili s radionicom za one najmlađe, 14.2. u DV Šumska jagoda za djecu od 3 do 6 godina.
Već je tijekom provedbe svake radionice vidljivo razbijanje predrasuda o gluhoslijepim, gluhim i nagluhim osobama i zanimanje za njihov poseban svijet, senzibiliziranje djece za njihove potrebe te prihvaćanje i uvažavanje različitosti.
Radionice je vodila Ana Marija Babojelić, koordinatorica Centra za prevođenje hrvatskoga znakovnog jezika, a gost predavač bio je Kristijan Bezuh, gluhoslijepi umjetnik koji je djeci prenio svoje životno iskustvo i zadivio ih svojim crtežima, za što je na kraju svake radionice bio nagrađen velikim pljeskom na znakovnom jeziku.
Djeca su naučila dvoručnu abecedu i okušala se u ostalim načinima komunikacije gluhoslijepih, gluhih i nagluhih osoba. Imali su priliku isprobati pomagala koja koriste gluhoslijepe osobe te naučiti kako pravilno pristupiti i voditi gluhoslijepu osobu. Na kraju svake radionice Kristijana je dočekalo mnoštvo pitanja o životu gluhoslijepih osoba; učenike je najviše zanimalo kako njihovi gluhoslijepi, gluhi i nagluhi vršnjaci idu u školu, kako se igraju i druže sa svojim čujućim vršnjacima, a naši najmlađi sudionici u DV pokazali su Kristijanu kako su se ozbiljno pripremili radionicu: sa svojom su odgajateljicom izradili abecedu na brajičnom pismu, od gline izradili znak VOLIM TE te izrecitirali pjesmu na znakovnom jeziku.
