Pred mladim gluhoslijepim, gluhim i nagluhim osobama koje danas sudjeluju u Norijadi neizvjesna je budućnost. Nastavak njihova obrazovanja ovisi o poznavanju hrvatskoga standardnog jezika, istaknuli su sudionici tribine «Izgubljeni u prijevodu» te napomenuli da postoji velika razlika između hrvatskoga znakovnog i standardnog jezika.
„Gluhe osobe su kulturna i jezična manjina. Kako bi ostvarile svoje potencijale, treba im omogućiti obrazovanje kakvo imaju njihovi čujući vršnjaci. Važno je da djeca čim prije počnu komunicirati znakovnim jezikom, a onda svladavati i hrvatski standardni jezik. Već od vrtića im treba osigurati prevoditelja znakovnog jezika, a uz prevoditelja, u školi im je potrebno pružiti dodatnu pomoć u svladavanju hrvatskoga standardnog jezika. Njima je to drugi jezik“, rekla je dr. sc. Sanja Tarczay, predsjednica Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir te istaknula da je poznavanje oba jezika uvjet za uspješnu inkluziju u redovni sustav obrazovanja.
Gluhi Miro Opačak i Bruno Šegvić posvjedočili su da su zbog slabog poznavanja hrvatskoga standardnog jezika bili diskriminirani u sustavu obrazovanja. Umjesto da im se pruži pomoć jer su bili istih intelektualnih mogućnosti kao i njihovi čujući vršnjaci, sustav ih je prisilio na upis srednjih škola za zanimanja kao što su autolimar i stolar. Ako žele iskorak prema visokom obrazovanju, gluhe i gluhoslijepe osobe moraju uložiti iznimno velik napor. Sami moraju zakrpati rupe nastale u dotadašnjem obrazovanju – moraju proširiti vokabular i svladati čitanje s razumijevanjem.
„Nije naš problem što smo gluhi, nego što nas čujući ne žele slušati“, poručila je Ana Jakopović koja je nakon srednje škole za slastičara završila Učiteljski fakultet.
Ana Marija Babojelić, predsjednica Hrvatskog društva prevoditelja znakovnog jezika i koordinatorica Centra za prevođenje hrvatskoga znakovnog jezika, istaknula je kako ne postoji odgovarajući nadzor prevoditelja znakovnog jezika. Pri zapošljavanju u škole nitko ne provjerava njihovo znanje znakovnog jezika.
„Gluha djeca katkad bolje znaju znakovni jezik od svojih ‘prevoditelja’. Zbog toga je nužna provjera znanja prevoditelja te njihova stalna edukacija“, poručila je Tajana Uzun, voditeljica edukacijskog programa u Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba Dodir.
Gluhe i gluhoslijepe osobe, sudionici tribine, izrazili su nadu da će prestati biti izgubljeni u prijevodu.
„Gluhi smo, ali nismo glupi! Osjećamo se kao stranci u vlastitoj zemlji. Nadamo se da će naše posebnosti konačno biti prepoznate te uzete u obzir pri oblikovanju nove obrazovne reforme“, poručila je Sanja Tarczay. Dodala je kako se nada da će što veći broj gluhih i gluhoslijepih maturanata upisati studij. Osim što će sami od toga imati koristi, time utječu i na druge osobe s istim invaliditetom. Mogu ih educirati te im služiti kao uzor.
